Prorocanstva
nisam sigurna da ovo ide bas ovdje :roll: ali Akmal ce to prebaciti tamo gdje treba :wink: Živimo u suvremenom svijetu, ali ipak, proročanstva nisu zaboravljena. Glas proroka iz drevnih vremena odjekuje ne samo u svijetu, nego i u srcima mnogih ljudi. Glas je to opomene i savjeta, svjetlo u tminama. Proročanstva su svjetionici u olujnoj noći ljudske povijesti i staza uz planinu nade. Od drevnih vremena, Bog je govorio kroz za to posebno izabrana ljudska oruđa. Od vremena pada svijeta u grijeh, pojavila se potreba za proročkom službom. Jedan od najvećih proroka poslije potopa, a o kojem nam svjedoči Pismo, jest - Mojsije. Prorok, zakonodavac i državnik. Po Božjem nadahnuću zapisao je odredbe i pravila u pet knjiga, poznatih kao PETOKNJIŽJE MOJSIJEVO ili TORA! To je temelj vjere u jednoga Boga. Poslije Mojsija dolazili su i drugi proroci, poslani od Boga. Njihove su riječi zapisane u knjigama prije Krista, poznatima kao - Stari zavjet. Na temelju tih proročkih objava, stvarao se i kanon novozavjetnih spisa. U skladu s riječima svetih proroka prije Krista - došao je i Mesija - Isus! Najveći od svih proroka koji su kročili zemljom, bijaše upravo Isus Nazarećanin! Njegove riječi, djela i najave budućih događaja i danas su možne kao i onoga dana kad su izrečene. Štoviše, danas njegove riječi imaju i još veću snagu... jer živimo u vremenu kad se mnoga od tih proročanstava ostvaruju pred našim očima. Za današnje vrijeme i za današnjeg vjernika, najvažniji proročki lanac počinje u knjizi proroka Danijela. A završava se knjigom Otkrivenje, koju je nadahnut Božjim duhom zapisao Ivan, apostol Isusa krista. Što objavljuju proročanstva glede budućnosti ovoga svijeta? Jesu li najavila "napredak" u svijetu... ili, zlo u svijetu? Jesu li najavila mir ili rat? Jesu li najavila nepravdu ili pravdu? Proročanstva su kao svjetionici u olujnoj noći! Pred našim se začuđenim pogledom ispunjavaju mnoga od njih! Recimo: Kako Sjedinjene Države Amerike, od jedne mirne sile na zemlji, postaju - najveća progoniteljska i tlačiteljska sila na zemlji... Proročanstva su najavila i kakav će im kraj biti: U biblijskoj Knjizi otkrivenje... objavljeno je da će Bog slomiti moć te sila koja je od izgleda pitomog janjeta, postala 'AŽDAJA KOJA URLIČE' !

Zbivanja koja su aktualna u svijetu, ratovi, nemiri, prijetnje ratovima, sve to svjedoči da se priprema neki veliki događaj. Bog je kroz proročanstva, obasjao buduće događaje, tako da nitko ne zaluta, u tami zlokobnih zabluda. Proročanstva osvjetljavaju političke smicalice - nadahnute religijskim fanatizmom uvučenim u vrhove država i u srca vladara. Kao što je Bog preko proroka Danijela unaprijed najavio događaje zemaljske povijesti, tako je i preko novozavjetnih slugu svojih objavio nama danas, kao i onima prije nas, "što se ima zbiti". Sjedinjene Američke Države su označene kao sila preko koje će Zlo pokušati uspostaviti kontrolu nad cijelim svijetom. Američka vojska raspoređena je na više od 100 mjesta po zemaljskoj kugli! Zašto? Zar ne zato, da mogu proganjati, uhićivati ili ubijati ljude koji neće prihvatiti Novi Svjetski Poredak? Pogledajte što rade okupatorski vojnici u BiH? Oni s eponašaju kao da su Hitlerova soldateska. Oni traže tzv. "ratne zločince" - koje su isti oni - tj. njihove zapadne države proglasile "zločincima" i upadaju u kuće mirnom civilnom stanovništvu... pretresaju, tuku, muče... uhićuju...odvode u nepoznatom pravcu. Neka strana vojska... došla iz daleka, želi narodu nametnuti neku novu vlast - neke 'nove bogove'! To sve je početak... jer oni imaju plan, da najpoštenije ljude, koji ne saginju glavu pred carstvom Sotone na zemlji - medijski ocrnjuju, zatim da upadaju u kuće, pretresaju... uhićuju kao neke "opasne" "zločince"?! Ali, sve to pokazuje i da se 'navršava vrijeme', da će Bog čudesno raditi za pravdu i istinu!

ODLOMCI "KREMANSKOG PROROCANSTVA" Iz knjige "Kremansko prorocanstvo", Dragoljuba Golubovica. Izdavac: "BATA", Beograd, 1991 osmo, dopunjeno izdanje . . . Predgovor Profesora Dr. Veselina Savica Ja sam bio u gestapovskom zatvoru u Becu. Godinama pre toga interesovao sam se za snove. U to doba sam klasifikovao snove: i na snove koji predskazuju, koji saopstavaju jednu potpuno nepoznatu istinu. Kad sam bio mesecima u samici, gladan, nesrecan, iznuren, iscrpljen, svezan, ja sanjam san da sam dobio crvene caksire. Ujutru, kad sam se probudio po prvi put sam posumnjao u znacaj snova. Jer, uvek kad bih nesto crveno sanjao, caksire ili cipele, dolazio je neki materijalni dobitak. Pa, pomislim, kakvo meni moze biti bogatstvo u zatvoru?! Sutradan, medjutim, ubacili su jednog zatvorenika koji je bio osudjen na dvanaest godina. On je morao da demontira bombe, one sto su tempirali Amerikanci. Na nasu srecu, na moju i njegovu, jedna bomba je pala u esesovski magacin. On je tada prvo svezao pantalone i kosulju i unutra nagurao svega, pa tek onda demontirao bombu da ne eksplodira. I, kada je doso, on je doneo od cokolade, do ne znam cega, i onda sam ja tek kazao: "Vidi, bogati, san ne laze". . . . Jednoga dana dosao je kod nas bolesnik koji je cetrnaest godina podmetao bombe u Njujorku. Kada su ga uhvatili, doveli su ga kod nas da damo misljenje. Necu sada da govorim da li je sizofrenija, sizoparanoja. Ali, ja sam u zivotu uvek bio glup i sve sto sam mislio, mislio sam potpuno blesavo. Dobijemo mi tako pismo iz San Franciska od nekih zvezdo-citaca, posto je o tome slucaju pisala cela americka stampa. Znali su njegov dan rodjenja. Oni su nama pisali da ce on cetrnaest dana kasnije od dana kada su nam uputili pismo umreti od krvoliptanja. Ja, prepotentna budala, bagatelisuci sve to, izdao sam naredjenje da se rendgenski i internisticki detaljno ispita. Na rendgenu i internistickom nalazu bilo je - nista. Ali, on je ipak umro cetrnaestog dana - od krvoliptanja. . . . Filozofi i umetnici, su nekad vodilje ljudskog saznanja. Ali ti isti filozofi, najumniji filozofi srednjeg veka, decenijama su se zabavljali raspravljajuci koliko andjela moze da stane na vrh igle. A kada je nastupio veliki naucni napredak i kada se pojavila jedna vrlo solidna grana nauke kao sto je neurofiziologija, postavilo se pitanje: gde je ljudska dusa, da li postoji ljudska dusa i u kicmi. Prvo se verovalo da je u stomaku, pa je na Zapadu otisla u srce, a na Istoku u jetru i zato mi kazemo "Srce moje", a na Istoku se kaze "Jetro moja". I ona je putovala i dosla je u mozak, pa je iz mozga otisla u mozdanu koru. Tu je bila vise desetina godina, pa je tada otisla u hipotalamus, a danas iz hipotalamusa otisla je u retikularnu formaciju. I taman kada su neurofiziolozi sveta utvrdili da duse nema u kicmenoj mozdini, za vrlo kratko vreme posto je otisla u retikularnu formaciju, a retikularna formacija ide u kicmenu mozdinu - ispalo je da dusa postoji i u kicmenoj mozdini. Sva ova mesta bila su decenijama ozbiljno shvatana, pojedinci su za svoja tumacenja dobijali Nobelovu nagradu, a ipak dusa se nalazi u svakoj celiji, i to vise ili manje! . . . Sva danasnja saznanja, sve danasnje pseudoistine, sva danasnja misljenja, sva danasnja "sigurna" znanja, sigurna verovanja - to je sve sumnjivo.